Šta su te uredbe — kratko o istoriji
Uredba o utvrđivanju Liste projekata za koje je obavezna procena uticaja i Liste projekata za koje se može zahtevati procena uticaja na životnu sredinu — objavljena u „Službenom glasniku RS“, broj 114/2008 (16. decembar 2008).
Uredba o Listi projekata za koje je obavezna procena uticaja na životnu sredinu, Listi projekata za koje postoji obaveza podnošenja zahteva za odlučivanje o potrebi procene uticaja na životnu sredinu i kriterijumima za odlučivanje o potrebi procene uticaja na životnu sredinu — nova uredba, objavljena u „Službenom glasniku RS“, broj 106/2025 (28. novembar 2025), sa stupanjem na snagu 6. decembra 2025.
Sa stupanjem na snagu 2025-e, starija uredba iz 2008. prestaje da važi.
Pogledajte našu Check-listu za investitore i projektante – praktičan alat koji će vam olakšati posao i omogućiti da bez greške ispratite sve ključne korake projekta i ustanovite obaveze koje porističu iz zakonodavnog okvira i obaveze izrade studije procene uticaja na životnu sredinu.
Pregled i razlika između prethodhodne i nove uredbe
| Oblast / kriterijum | 2008. Uredba (114/2008) | 2025. Uredba (106/2025) / šta se menja / proširuje |
| Struktura: Liste | Postojale su Lista I (projekti za koje je obavezna procena) i Lista II (projekti za koje se može zahtevati procena) | Takođe Lista I i Lista II — ali Lista II sada obuhvata proširene projekte za koje postoji obaveza podnošenja zahteva za odlučivanje o potrebi procene |
| Opseg i tipovi projekata na Listi I | Fokus na industrijska i energetska postrojenja visoke snage, teške industrije, odlaganje otpada — tipično velika i potencijalno rizična postrojenja | Lista I proširena: nova energija i energetski sistemi — npr. hidrolektrane ≥ 10 MW, vetro- i solarne elektrane (10 MW+ ili ≥ 10 ha), kao i tretman/zbrinjavanje istrošenih solarnih/potrosenih instalacija |
| Preciznost i kriterijumi za „manje/rizične“ projekte (Lista II) | Postojala lista + opšti kriterijumi, ali iskustvo pokazalo da je moguće da investitori „sekcioniraju“ projekte da izbegnu procenu. | Nova uredba uvodi jasnije kriterijume za odlučivanje o potrebi procene za projekte sa Liste II: uzimaju se u obzir karakteristike projekta, lokacija, moguće posledice i kumulativni efekti. |
| Rešavanje problema „seckanja projekta“ i kumulativnog uticaja | Nije bilo jasno regulisano — investitori su mogli podeliti projekat u više manjih delova da izbegnu obavezu. | Novi propis eksplicitno reaguje na te nedostatke — namera je da se izbegne fragmentacija i da se uzme u obzir ukupan (kumulativni) uticaj više aktivnosti na istoj lokaciji ili u bliskoj okolini. |
| Jasnoća i aktuelnost — usklađenost sa savremenim realnostima | Uredba iz 2008. doneta pre skoro dve decenije — nije obuhvatala savremene tehnologije i projekte (npr. obnovljivi izvori, solar, vetar, savremene metode eksploatacije, kumulativne uticaje). | Nova uredba je osmišljena da odgovori na tehnološke i društvene promene — proširena lista, savremeniji kriterijumi, bolja regulativa. |
Zaključno: nova uredba — 106/2025 — ne samo da menja listu i proširuje je, nego uvodi i moderniji, fleksibilniji i realističniji okvir: uzima u obzir složenost savremenih projekata, kumulativne uticaje, i onemogućava izbegavanje obaveze procene kroz „seckanje“ projekata.
Šta to znači u praksi — za investitore, lokalne samouprave i životnu sredinu
- Projekti koji ranije možda nisu morali da imaju EIA (Environmental Impact Assessment), a zbog novih kriterijuma i snage/površine — sada mogućno da budu obuhvaćeni.
- Investitori i planeri moraju pre projektovanja proveriti da li im je potrebna procena uticaja prema novoj Listi I ili da podnesu zahtev prema Listi II.
- Obezbeđena je transparentnost: kriterijumi za procenu su jasniji, a odgovornost je formalizovana.
- Smanjena je mogućnost „zaobilaženja“ propisa kroz podelu projekta na manje celine.
- Zaštita životne sredine je ažurirana: obnovljivi izvori, savremene postrojenja i metode, potencijalni kumulativni efekti — sve je sada u vidokrugu zakona.
Stručni osvrt i preporuka
Kao stručan konsultant koji se bavi procenom uticaja na životnu sredinu — smatram da je promena iz 2025. neophodna i logična. Evo zašto:
- Stara uredba (2008) je bila zastarjela — propisi, tehnologije i investicije su se mnogo promenili.
- Nova uredba uvodi fleksibilnost i preciznost, što je važno da se realni rizici i uticaji sagledaju kvalitetno.
- Sigurnost: za investitore i lokalne samouprave — jasna zakonska osnova znači manji rizik od sudskih sporova, žalbi, odlaganja, finansijskih i reputacionih troškova.
- Za društvo i životnu sredinu: ozbiljna pravna zaštita — najmanje što zaslužujemo u 2025. kada su ekološka svest i standardi na višem nivou.
Dakle: svaki ozbiljan projekat koji ima bilo kakvu mogućnost značajnijeg uticaja na životnu sredinu — danas treba da planira angazovanje stručnih lica za EIA (studiju procene uticaja), pre nego što radi detaljan projekat, građevinsku dozvolu ili pripremne radove. To nije samo trošak — to je instrument zaštite, kako za investitora, tako i za prirodu, ljude, i širu zajednicu.
Kada biste trebali da angažujete stručnjaka
- Ako planirate veliki energetski objekat: termoelektranu, hidro/vetro/solar elektranu, toplanu, industrijsko postrojenje (metalurgija, prerada, otpad…)
- Ako imate infrastrukturni projekat: autoput, više saobraćajne linije, aerodrom, plovni put, eksploataciju mineralnih resursa, veće zemljišne radove...
- Ako je reč o „srednjim“ projektima — npr. poljoprivreda, rekonstrukcija, komasacija, objekti koji po novoj uredbi mogu zahtevati procenu ako premaše pragove — da bi se pravovremeno odlučilo da li je EIA potrebna.
- Ako projekat ima više faza ili delova — da se izbegne fragmentacija i da se proceni efekat cele investicije u celini.
Zaključak — poziv na odgovornost i stručnost
Nova uredba iz 2025. predstavlja značajan korak napred u regulaciji zaštite životne sredine u Srbiji. Ona donosi jasniju, moderniju i odgovorniju regulativu, prilagođenu savremenim izazovima — i nudi okvir koji omogućava da se ozbiljno sagledaju potencijalni uticaji projekata na prirodu, ljude i okolinu.
Ali — da bi taj okvir zapravo funkcionisao, neophodno je angažovanje stručnih lica: ekologa, EIA konsultanata, inženjera zaštite životne sredine. Samo tako investicije i planovi neće biti prepušteni improvizaciji, nego planiranoj, zakonski utemeljenoj i odgovornoj realizaciji.
Ukoliko želite — mogu da pripremim check-listu za investitore / projektante u 2025, sa najčešćim greškama i rizicima koji mogu nastati ako ne urade EIA na vreme — da olakšam planiranje i izbegavanje problema.